Šta znači fine art?

U tekstu ispod želim na svom primjeru objasniti u čemu je razlika između fine art i fotografije koja to nije. Tekst je proizvod prirodnog procesa stvaranja, a ne rezultat potrebe da budem drugačija. On ustvari daje uvid u moje misaone tokove i želju da stvaram kroz proces, a ne obratno. Rekla bih da ovaj tekst, ustvari, najbolje objašnjava šta znači biti autor.

Fine art fotografija se ne prepoznaje po tome šta je na slici. Prepoznaje se po tome kako je nastala.

Ova fotografija kala je savršen primjer. Na prvi pogled to su samo dva cvijeta. Ali u stvaranju, nešto sasvim drugo.

Proces koji stoji iza nje nije dekorativan, već umjetnički

Ovaj rad NIJE nastao tako što je buket stavljen ispred prozora, uz dnevno ili vještačko svjetlo i pritisnuto dugme. Ili kupljeno mnogo cvijeća i samo stvoren prikaz koji je ljep… sam po sebi. I samo to.

Naprotiv, on je rezultat:
Dugih ekspozicija / pokreta tijela, ruku i daha (čak i nogu u ovom konkretnom slučaju) / usporenih gestova koji stvaraju zamućenu svjetlost / kontrole nad tonom, sjenom, vodom / stvaranja efekta koji podsjeća na piktorijalizam, painterly estetiku i sfumato / intuitivnog stvaranja koje se ne može ponoviti ni replicirati više puta.

To je stvaralački proces, ne registracija motiva.

Ovo nije fotografisanje, ovo je interpretacija

Ovdje cvijeće nije samo to, cvijeće. Nije “predmet na slici”. Nije ni klasična mrtva priroda. Ovdje cvijet postaje osjećaj pokreta, tišine, tonaliteta. Ja sam je “izvela”, a ne fotografisala.To se vidi u potezima svjetla, u zamućenju, u fluidnim obrisima. To je estetski jezik, a ne puka dokumentacija. Proizvod je procesa, ideje da stvorim nešto potpuno drugačije… autorski rad kao proces do sad nečeg što nije postojalo. Ovaj način stvaranja je samo moj… jer slični postoje ali ni jedan ne kombinuje sve ove stavke. Ovim procesom je nastao moj autorski rukopis. Način koji je samo moj.

Fine art je jedinstven. Komercijalni vizual je ponovljiv.

Da uzmemo bliski kontraprimjer:

Neko drugi može kupiti buket cvijeća i postaviti ga na sto, osvijetliti ga prirodnim ili vještačkim svjetlom, fotografisati odozgo i popuniti čitav kadar. Rezultat bi bio “ljepa”, komercijalno privlačna fotografija. Dekorativna, uredna, estetski prijatna. Ali to nije fine art.

Zašto? Jer ne nosi rukopis. Jer ne nastaje iz procesa. Ponovljiva je. Ne interpretira već prikazuje. Može je proizvesti bilo ko bez unutrašnje vizije. Takve fotografije zamjenjive su kao motivi u katalogu.

Fine art je iskustvo stvaranja, ne rezultat slučaja

Fotografija kala je nastala kroz moj lični, potpuno jedinstven, proces. I to kao rezultat eksperimentisanja pod vodom, duge ekspozicije, korišćenja pokreta kao četkice, formirane “slikarske” kompozicije, stvaranja kontrolisane izmaglice i sfumata, intencije da stvorim otisak po uzoru na stare majstore slikarstava, tamnih i baršunastih tonova, radeći intuitivno, oslanjajući se na osjećaj a ne na pravilo.

To nije “fotografija cvijeća”.

To je vizuelni zapis mog pokreta koji realizuje ideju.

Fine art se prepoznaje po vibraciji, ne po motivu

Ako je cvijet samo cvijet, to je dekor. Ako cvijet postane svjetlost, pokret i tišina, to je umjetnost. Fine art se ne pravi da bi bio ljep. Pravi se da bi bio istinit. A istina u umjetnosti nastaje samo kada autor ima proces i osjećaj koji se pretače u formu.

Da sumiram

Fine art je rezultat autorskog stvaranja. Komercijalni otisak je rezultat dekorativnog fotografisanja.

Ove kale su fine art zato što su nastale iz mene.

Drugi cvijet, “fotografisan” kao buket u kadru, može biti ljep ali nema dušu, nema proces, nema rukopis.

Intencija mora da postoji. I isto tako, ona se može pretočiti u landscape fotografiju koja je proces tehnike i čekanja. Čekanja koje nekad može trajati godinama.

Dugo godina sam bila ljuta na sebe sto nemam uvijek pri ruci svoj foto aparat. Doživljavala sam to kao neodgovornost ili nedovoljnu želju za stvaranjem… tek nedavno sam shvatila, kad sam prošla kroz ovaj proces stvaranja svog autorskog rukopisa, da i u landscape fotografiji ja ne tražim fotografiju već je aktivno stvaram, kroz vizual koji već imam formiran u svom umu, čekajući priliku, često obilazeći isto mjesto mnogo puta. Iz tog razloga se ne osjećam dobro kada radim po tuđoj ideji jer preskačem “stvaranje”, i dovodim sebe u stanje unjutrašnjeg konflikta koji za posljedicu ima osjećaj neistine. A umjetnost, kao što sam gore pomenula, za mene je istina.