Pejzaži na zidovima
Postoji nešto neobično umirujuće u pogledu koji luta preko dalekih planinskih vijenaca. Pejzažna fotografija – kad je pažljivo izabrana i s ljubavlju postavljena u prostor – predstavlja svojevrsni prozor u svijet tišine.
U interijeru, takva fotografija ne funkcioniše samo estetski. Psihološki gledano, prikazi prirode u enterijerima dokazano snižavaju nivo stresa, podstiču osjećaj smirenosti i čak pomažu pri fokusiranju. Mnoge studije govore o tome kako boravak u prirodi popravlja raspoloženje – ali i sama vizualna reprezentacija prirode, makar kroz fotografiju, ima sličan efekat. Naš mozak reaguje na planine i rijeke na zidu gotovo isto kao na prave pejzaže: kao na prostor za disanje.
Jedan od najnježnijih primjera pejzažne fotografije dolazi iz Crne Gore – iz života princeze Ksenije Petrović-Njegoš, kćerke kralja Nikole i kraljice Milene. Ksenija nije bila samo pasionirani ljubitelj fotografije – bila je aktivna fotografkinja, s izraženim osjećajem za kadar, svjetlo i emotivnu atmosferu. U Hrvatskoj, jedan od najupečatljivijih fotografa 19. vijeka bio je Juraj Drašković, aristokrata i pionir umjetničke fotografije fotografisao je češće portrete ali i pejzaže. Njegove fotografije nose melanholičan ton, jake kontraste i gotovo meditativnu statičnost. U Srbiji, Tomislav Peternek – jedan od najvažnijih fotografa druge polovine 20. vijeka. Njegov rad karakteriše duboka humanost, osjećaj za ritam prirode i svjetlost koju donosi običan dan. Prvi art print koji sam ja ikada kupila bio je upravo otisak jedne Peternekove fotografije. Taj rad još uvijek čuvam kod svojih roditelja. Tada sam, vjerovatno i nesvjesno, napravila svoj prvi korak ka razumijevanju fotografije .
Zidovi ispunjeni pejzažima stvaraju ritam u prostoru. Kada je pejzaž autentičan, suptilan i tehnički besprekoran – kao što su fine art printovi, štampani na arhivskom papiru – on postaje više od prikaza. On postaje kontaktna tačka između prostora i duše.
U vrijeme kad je naš fizički horizont često sužen – radimo od kuće, gledamo u ekrane, u zidove – pejzažna fotografija vraća osjećaj širine. Njome unosimo svjetlo, dubinu i slobodu u prostor, i to bez buke, bez tehnologije, bez pretjeranosti.
Zato nije slučajno da sve više terapeuta, dizajnera interijera i savremenih arhitekata preporučuje upravo prirodne motive za prostore u kojima se živi i radi. Udobnost se ne stvara samo mekim jastucima i svijećama – stvara se i onim što oči vide kad traže predah.
I zato: neka tvoj zid postane pejzaž.
